Skip to main content

Razvojna disfazija

RAZVOJNA DISFAZIJA (specifični jezički poremećaj SPJ)  je razvojni jezički poremećaj koji se ispoljava u vidu nemogućnosti da se razume, struktuira i izrazi jezička misao. Smatra se jednim   od najčešćih jezičkih poremećaja.

Šta uzrokuje razvojnu disfaziju?

Decu sa razvojnom disfazijom karakteriše minimum prosečan koeficijent inteligencije, uredan sluh, kao i očuvan socijalni i emocionalni reciprocitet a kao uzrok navodi se odloženo sazrevanje centralnog nervnog sistema. Stepen izraženosti simptoma moze biti na različitom nivou.

Kako se disfazija ispoljava?

Razlikujemo  receptivnu, ekspresivnu i razvojnu disfaziju mešovitog tipa. U zavisnosti od toga simptomi mogu biti različiti.

Receptivna razvojna disfazija

Predstavlja poremećaj u kome je razumevanje govora deteta ispod očekivanog za njegov mentalni uzrast. Ova deca se do prvog rođendana ne odazivaju na ime, do 18. meseca ne identifikuju bar nekoliko prostih predmeta a do druge godine ne izvršavaju proste naloge roditelja. Uglavnom prostoji i izražen zastoj razvoja ekspresivnog govora  jer nerazumevanje govora onemogućuje produkciju govora. Deca koja imaju razvijen govor često ponavljaju nečiji iskaz zbog nerazumevanja jezika. Kasni i pojava simboličke igre. Pažnja je rasuta a  zbog nerazumevanja okoline može doći do socijalno emocionalnih poremećaja i poremećaja ponašanja. Dete može imati česte napade besa ili se pak povući u sebe. To je najčešće i razlog zašto roditelji i zatraže pomoć sručnjaka.

Ekspresivna razvojna disfazija

Predstavlja poremećaj u  kome je sposobnost deteta da upotrebljava ekspresivni govor znatno ispod očekivanog za uzrast pri čemu je razumevanje govora okoline u okviru uzrasnih normi. Kod ove dece  je faza brbljanja odložena, pojava prve smislene reči ( koja je upotrebljena funkcionalno, svrsishodno)  kasni do druge godine a prosta rečenica se ne javlja do treće. Posle ovog perioda dalji razvoj rečnika je usporen i ograničen (rečnik je oskudan kao i rečenica). Javlja se pogrešna upotreba gramatičkih oblika: ne razlikuje rod, teško usvaja množinu, neadekvatno upotrebljava vremena, padeže, zamenice usvajaju znatno kasnije, ne koriste prideve, predloge, veznike. Dete ima teškoće u praćenju redosleda pri prepričavanju prošlih događaja a pažnja je slaba i kratkotrajna, česta su i oštećenja samih glasova kao i nerazlikovanje sličnih glasova. Dete u komunikaciji svoj problem pokušava da kompenzuje upotrebom mimike i gestova što često dovodi do osećaja frustracije i neprimerenih reakcija.

Kako disfazija utiče na školovanje?

Disfazije ima uticaj i na ponašanje i na obrazovanje deteta. Dete može biti stidljivo, povučeno ili pak da pokazuje znakove besa i agresiju a  zbog fonološko sintaksičkih teškoća može doći do problema sa usvajanjem tehnika čitanja i pisanja. Visok nivo povezanosti disfazije i disleksije je naučno  dokazan.

Disfazija predstavlja složen govorno jezički problem  koji ponekad zahteva višegodišni rad sa detetom jer spontanim razvojem deca nisu u stanju da ovladaju složenim jezičkim strukturama. Pravovremeni  logopedski tretman, adekvatna procena, pravljenje individualnog plana radi stimulisanja naredne faze razvoja kao i pravilana stimulacija od strane roditelja imaju ključnu ulogu u razvoju sposobnosti i kapaciteta deteta.